Stjepan (fra Bazilije) Pandžić, povjesničar i arhivist, rođen je 30. siječnja 1918. u Drinovcima, kotar Ljubuški. Pučku je školu završio u rodnom mjestu 1929., klasičnu gimnaziju (1938.) na Širokom Brijegu, a novicijat na Humcu. Filozofsko-teološki studij započinje u Mostaru koji kao svećenik (zaređen 1941.) nastavlja u Rimu i okončava licencijatom 1943. Na povijesnom odjelu papinskoga sveučilišta Antonianum doktorira (dr. theol.) 1945. tezom o prošlosti Trebinjsko-mrkanske biskupije (De dioecesi tribuniensi et mercanensi, Romae 1959). God. 1947. završava Vatikansku školu za arhivistiku, paleografiju i diplomatiku pri Vatikanskom tajnom arhivu, čime stječe titulu paleographus et archivarius. Usporedno je na Rimskom državnom sveučilištu (La Sapienza) studirao lettere, odjel za islamske znanosti (arapski, perzijski i turski), gdje je 1951. promoviran u dr. phil.

 

Želja mu je bila u osmanlijskim arhivima u Carigradu istraživati izvore za povijest Bosne i Hercegovine. Međutim, 1947. biva mu povjerena služba generalnog arhivara Franjevačkog reda u Rimu koju obavlja do 1985. Kao arhivar sudjeluje na međunarodnim kongresima arhivara (u Parizu, Moskvi, Firenci, itd.), surađuje u njihovim časopisima, a biran je i u upravu strukovne udruge. Svoje iskustvo arhivara zaokružio je knjigom Archivistica ecclesiastica (1967.), koju je izdao Vatikanski tajni arhiv. Zapravo, čitav se znanstveni rad Stjepana Bazilija Pandžića temelji na istraživanju u raznim vatikanskim arhivima. Objavio je dvadeset i jednu znanstvenu i dvije knjige sjećanja, veliki broj znanstvenih i stručnih rasprava, te stotine novinskih članaka. Pisao je uglavnom na latinskom, hrvatskom i talijanskom, a ponekad i na engleskom, francuskom, njemačkom i španjolskom jeziku. Knjige i rasprave je također objavljivao u raznim zemljama (Vatikan, Italija, Hrvatska, BiH, Španjolska, Argentina, USA, Njemačka, Francuska, Švicarska, Austrija i Poljska). Ovdje izdvajamo samo neke od njegovih radova.

 

Za opću povijest Reda svakako su najznačajnija dva monumentalna sveska (folijata) Annales Minorum (sv. 31/1956. i 32/1964.), tj. continuatio istoga niza koji je započeo irski franjevac Lucas Wadding u 17. st. Za povijest misija u nizu Historia missionum Ordinis Fratrum Minorum priložio je 4. svezak: Regiones Proximi Orientis et Paeninsulae Balcanicae (1974.).

 

Kao vanjski ekspert Kongregacije za proglašenje svetaca surađivao je s nekoliko papa. Objavio je tri tzv. pozicije (positio), tj. Povijesno-kritička izdanja o životu i djelovanju pojedinih osoba. Prvu takvu positio objavio je o Nikoli Taveliću (1961.), na temelju koje je bl. Nikolu papa Pavao VI. proglasio svetim (1970). Druga positio (1970.) donosi kritički prikazane izvore o životu Beatrice de Silva, španjolskoga podrijetla, a treća je (1983.) o njemačkom franjevcu Liberatu Weissu i drugovima.

 

Jedan je od utemeljitelja i urednika naklade ZIRAL (1970.), koja je u izbjeglištvu, prije konačne selidbe u Mostar, objavila 70 knjiga. U izbjeglištvu je, pored čisto znanstvenih rasprava, povremeno objavljivao i novinske priloge u Hrvatskom katoličkom glasniku i Hrvatskom kalendaru iz Chicaga, a po povratku u Domovinu surađuje u raznim znanstvenim zbornicima i časopisima (Nova et vetera, Bosna franciscana, Hercegovina franciscana, Kršni zavičaj, Naša ognjišta, Vrutak, itd.). Od 1995. fra Bazilije živi u Zagrebu, gdje je nastavio svoj istraživački i znanstveni rad. U novije je vrijeme objavio nekoliko knjiga i rasprava, između ostalih i tri sveska Acta Franciscana Hercegovinae (2003. i 2009.), te Hercegovački franjevci. Sedam stoljeća s narodom (2001., drugo izdanje 2010.). Ovdje obajvljujemo Sabrana djela Bazilija Stjepana Pandžića gdje su presnimljeni svi njegovi znanstveni radovi, a donosimo i potpunu bibliografiju, tj. uključujući i popis svih novinskih i kraćih priloga koje inače nismo presnimili i objavili. Utoliko Sabrana djela u naslovu valja razumjeti kao sva znanstvena djela našega autora.